Rad obrađuje temu korištenja tehnologija proširene stvarnosti u informacijskim ustanovama (knjižnicama, arhivima i muzejima). Tehnologije proširene stvarnosti bave se simulacijama trodimenzionalnog okruženja, ruše već poznato o dizajn principima "tradicionalnih" programskih rješenja i donose potpuno novu vrstu interakcije i doživljavanja aplikacija. Tehnologije proširene stvarnosti okupljaju virtualnu, nadodanu stvarnost. Rad se kratko osvrće na definiciju cjelokupne tehnologije, a zatim potanko opisuje povijest i trenutno stanje virtualne i nadodane stvarnosti. Rad nudi pregled slučajeva korištenja tehnologija virtualne i nadodane stvarnosti iz prijašnjih radova koji su testirani na slučajevima svakodnevnog života i rada te opisuje kako one mogu utjecati na boljitak života i olakšanje teških i nekad opasnih poslova. Zatim se nude specifični slučajevi korištenja istih tehnologija u okruženjima informacijskih ustanova - javnih knjižnica, muzeja, sveučilišnih i specijaliziranih knjižnica te arhiva. Zatim se u radu predstavlja ideja o dokazu koncepta - programskom rješenju dizajniranom za dokazivanje funkcionalnosti neke ideje, u ovom slučaju korištenja novih tehnologija u informacijskim ustanovama. Ulazi se duboko u ideje iza svake aplikacije. raspisuje se funkcionalnost i struktura aplikacija te se detaljno ali laički ulazi u proces izrade samih aplikacija kako bi čitatelju bilo donekle jasno što se događa "pod haubom" ovakvih rješenja. Nakon što su se opisale metode izrade aplikacija za svaku aplikaciju se ističu prednosti i nedostaci, što se moglo napraviti bolje i gdje se potencijalno može ići dalje s aplikacijama. Za kraj rada, spekulira se o budućnosti tehnologija, kakav će one utjecaj imati na cjelokupno društvo i za konteksta rada najbitnije: kako će to djelovati na informacijske ustanove.