Rad najprije prikazuje povijesni pregled Tavankuta i njegovih običaja, manifestacija i sl. kako bi se dobio bolji uvid u jezičnu analizu toga mjesta. Radi se o mjestu smještenom kraj Subotice, u Vojvodini, u Republici Srbiji. S obzirom na činjenicu da u mjestu prevladava ikavski govor, mnogi jezikoslovci postavljali su teze i dokazivali ih, da se radi o govoru koji pripada zapadnom dijalektu. U radu je prikazan govor kazivača Antuna Stantića i kazivačice Teze Bošnjak koji su se rodili i živjeli u Tavankutu te se njihov govor može smatrati vrlo dobrim primjerom govora u Tavankutu. Govor je analiziran na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, leksikološkoj i frazeološkoj analizi. Analiza pokazuje mnoga odstupanja od standardnoga jezika, odstupanja od teza koje su izveli određeni jezikoslovci, ali i preklapanja s većinom teza. Navedeni prilog na kraju rada daje bolji uvid u govor kazivačice. Rad pokazuje da se teza koja govori da govor bačkih Bunjevaca pripada zapadnom dijalektu može potvrditi. Isto tako govor nije samo karakterističan za starije naraštaje nego i za mlađe. Mnogim primjerima koriste se i mlađe generacije, ali mnogi primjeri bivaju i zaboravljeni. Tomu je tako osobito na području leksikologije, dok je fonološka razina najviše očuvana (ikavski odraz jata).