Vukovar je, uz Ilok, zadnji hrvatski grad na obali Dunava prema Srbiji te se od kraja Prvog svjetskog rata u njemu odvijaju događaji presudni za cijelu Hrvatsku. Izdvojen i izoliran od ostatka Hrvatske, te prisilno okrenut Beogradu, Vukovar u prvim poratnim godinama zapada u gospodarsku stagnaciju. Unatoč velikom broju obrtnika i nekim preživjelim industrijskim pogonima, te otvaranju novih, poljoprivreda je i dalje glavna gospodarska grana, a ona u prvom desetljeću poraća nazaduje zbog provedbe agrarne reforme i kolonizacije. Godina 1931. važna je za Vukovar iz dvaju razloga. Prvi razlog je vraćanje Vukovara u granice Savske banovine, odnosne Hrvatske, a drugi je razlog što je te godine u Borovu otvorena tvornica gume i obuće ''Bata''. Od tada na vukovarskom području dolazi do ubrzavanja procesa industrijalizacije i jačanja gospodarstva. Uz već postojeću poljoprivrednu prehrambenu industriju započinje i duga tradicija obućarske proizvodnje koja uz manje prekide traje i danas. Tomaš Bata koji je izgradio tvornicu obuće, čijim je proizvodima namjeravao opskrbljivati šire balkansko područje uz tvornicu je izgradio i pravi, potpuno opremljeni industrijski grad. U deset godina izmijenio je čitav vukovarski kraj. Taj gospodarski uspon Vukovara prekinut je nesretnim Drugim svjetskim ratom, kada stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske 1941. ''Bata'' mijenja ime u ''Hrvatsku tvornicu gume i obuće''. Zbog ratne situacije gospodarstvo Vukovara nazaduje, a ''Bata'' obustavlja svoj rad 1944. godine kada je vršen napad Jugoslavenske Armije na Borovo i Vukovar. Nakon uspostavljanja socijalističke Jugoslavije, 1950-ih ''Batina'' tvornica će poslužiti kao temelj novog gospodarskog i demografskog uzleta Vukovara.