U radu se opisuje izricanje načina u suvremenome hrvatskome jeziku. Donose se određenja načina koja se pojavljuju u jezikoslovnoj literaturi. Pobliže se opisuje pojam suprotstavljanja koji Ismail Palić smatra važnim za određenje načina. Opisuje se i odnos načina te drugi značenja, napose kvalitativnosti, popratne okolnosti i sredstva. U radu se donose i razvrstavaju mogućnosti izricanja načina u hrvatskome jeziku. Opisuju se i načinski te zamjenički načinski prilozi kojima se način najčešće izriče. Zatim se opisuje nominativ koji može imati sintaktičku ulogu priložne oznake načina te se opisuju genitivni, instrumentalni i akuzativni besprijedložni izrazi. Donosi se zatim pregled mogućnosti izricanja načina prijedložnim izrazima i to genitivnim (s prijedlozima od, iz, s(a), bez, poput, (iz)van, preko (putem, (s) pomoću), iza i ispod te parnoprijedložnim svezama od + G1 + do + G 2, iz + G + u + A i s(a) + G + na + G), dativnim (s prijedlogom prema), akuzativnim (s prijedlozima kroz, na, u, uz, niz, pod i mimo), lokativnim (s prijedlozima na, po i u) te instrumentalnim (s prijedlozima s(a) i pod). Opisuje se potom i izricanje načina glagolskim prilogom sadašnjim ili prošlim i izricanje načina načinskim rečenicama te razlike i sličnosti između načinskih i poredbenih rečenica. Sve se mogućnosti potkrepljuju primjerima iz četiriju funkcionalnih stilova hrvatskoga jezika, odnosno iz književnoumjetničkoga (romani Irene Vrkljan, Antuna Šoljana i Ivana Slamniga), novinskoga (kolumne Ivane Simić Bodrožić i Hrvoja Šalkovića), znanstvenoga (znanstveni radovi iz jezikoslovlja, pedagogije i književnosti) te administrativnoga (zakoni). Na kraju se donosi grafički prikaz mogućnosti izricanja načina.