Škola ima važnu ulogu u procesu odgoja i obrazovanja učenika s poremećajem pažnje s hiperaktivnošću (ADHD-om). Cilj ove studije slučaja je uočiti poteškoće s kojim se učenik s ADHD-om nosi u školskom okruženju, uvidjeti mogu li se poteškoće s kojima se nosi umanjiti te isprobati metode koje bi mu olakšale praćenje nastave i organizaciju svakodnevnih obaveza. Istraživanje je provedeno u Osnovnoj školi „Tin Ujević“ u Osijeku na uzorku od dva učenika s poremećajem pažnje s hiperaktivnošću (ADHD-om). Jedan učenik je u međuvremenu odustao od sudjelovanja u istraživanja. Za prikupljanje podataka je korišteno više instrumenata: 1) prvi anketni upitnik (učenikova samoprocjena vlastitog ponašanja); 2) protokol za praćenje ponašanja učenika s ADHD-om; 3) sustavno promatranje učenika prilikom korištenja didaktičkih pomagala u nastavi, 4) intervju s učenikom o izazovima obrazovanja, 5) završna anketa (učenikovo mišljenje o korištenim didaktičkim pomagalima u nastavi). U ovom istraživanju je korištena kvalitativna istraživačka metodologija. Rezultati studije slučaja ukazuju na to da učenici prepoznaju simptome ADHD-a u svom ponašanju, ali ne i učestalost njihove manifestacije. Nadalje, utvrđeno je kako korištenje didaktičkih pomagala, tj. korištenje stiskavca, mobilne aplikacije za reguliranje vremena (Interval Timer) i dnevnika aktivnosti mogu pomoći učeniku s ADHD-om u kontroliranju hiperaktivnosti, usmjeravanju pažnje, ali samo kod izvršavanja nekih zadataka. Stoga, su uviđene i negativne strane korištenja pojedinih didaktičkih pomagala u nastavi. Provedeno istraživanje i teorijska analiza trebala bi ukazati kako otvorenost ka traženju rješenja i isprobavanju različitih metoda rada čine važan dio u inkluziji učenika s poteškoćama u odgojno-obrazovni proces.