Martin Heidegger njemački je filozof koji je djelovao tijekom 20. stoljeća, a njegova razmišljanja o pjesništvu ponajviše su zapisana u djelima O biti umjetnosti i Hölderlinove himne »Germanija« i »Rajna«. Pjesništvo je jedan od oblika umjetnosti kojega su razmatrali i neki od filozofa poput Platona, Aristotela, Kanta, Hegela, Nietzschea i drugih. Heidegger u svojim razmišljanjima o pjesništvu polazi od »oskudnog vremena« obilježenog nedostatkom boga koji u sebi sabire ljude i stvari, a iz čega se sastavlja svjetska povijest i ljudsko prebivanje. Pjesnici pjevajući o oskudnome vremenu paze i izriču tragove odbjeglih bogova, a drugi se moraju naučiti čuti i razumjeti to što pjesnici izriču. Govorom se čovjek razlikuje od ostalih bića. Kako bi se on ponovno vratio k vlastitom bitku, potrebno je istinsko kazivanje u kojemu se kazuje biće u cjelini. Njega utemeljuje jedino pjesništvo kao iskonski jezik nekog naroda. Temeljni ugođaj pjesništva je sveta tugujuća, ali pripravna tjeskoba te jedino njome narod može ponovno iskusiti cjelinu bića. Pjesnici tek su-patnjom s polubogovima dovode smrtnicima tragove odbjeglih bogova čime je pjesništvo temeljni događaj bitka. Premda je Heidegger prikazao način povratka k vlastitom bitku, desetljećima nakon objave njegova razmišljanja istinsko pjesništvo u sve većoj mjeri jenjava.