U ovom će se radu istraživati jezične migracije između hrvatskog i mađarskog jezika tako što će se analizirati prikupljeni korpus riječi, tj. posuđenica koje su tijekom mnogih godina hrvatsko-mađarske povezanosti ušle u hrvatski jezik i u njemu ostale. Unatoč tomu što u hrvatskom jeziku i dalje postoji poveći broj riječi koje se smatraju posuđenicama iz mađarskog, odnosno hungarizmima, mnoge se od njih više ne doživljava kao posuđenice. Rad se može podijeliti na dva dijela, teorijski i praktični, a sastoji se od sveukupno šest poglavlja. Prvo slijedi teorijski dio koji počinje uvodom u temu, a u kojem će se objasniti struktura, metode te cilj rada. Zatim slijedi poglavlje o povijesti hrvatsko-mađarskih odnosa i iz njih proizašlim jezičnim dodirima. Zatim dolazi dio koji se izravno odnosi na temu rada. Riječ je o jezičnom posuđivanju, a u sklopu tog dijela bit će objašnjene i različite vrste jezičnog posuđivanja. Nakon toga slijedi poglavlje o razlikama, ali i određenim sličnostima između hrvatskog i mađarskog jezika. U tom će se poglavlju hrvatski i mađarski usporediti na nekoliko jezičnih razina koje su važne za kasnije dijelove rada. Potom slijedi poglavlje u kojem će se ukratko odrediti pojam hungarizma. Nakon tog teorijskog dijela prelazi se na praktični dio koji obuhvaća tablični prikaz prikupljenog korpusa hungarizama iz triju jednojezičnih rječnika hrvatskog jezika, a u sklopu praktičnog dijela provest će se analiza korpusa na reprezentativnim primjerima te sukladno tomu podjela prema stupnju prilagodbe hrvatskom jeziku. U konačnici rada donesen je zaključak, prijedlozi za buduća istraživanja te je naveden popis literature i izvora.