Cilj je ovoga rada objasniti metodologiju mikrociljanja te njegovu problematiku razmotriti s etičke točke gledišta. Mikrociljanje, odnosno hiperpersonalizirano ciljanje korisnika proces je ciljanog oglašavanja koji se odvija na temelju prikupljenih podataka o korisnicima različitih društvenih mreža i internetskih stranica. Bihevioralno mikrociljanje specifičan je oblik mikrociljanja koji osim demografskih podataka poput dobi, spola, etničke pripadnosti, seksualne orijentacije i slično, prikuplja i podatke o povijesti pretraživanja, i postavljanju oznaka „sviđa mi se“ na društvenim mrežama, odnosno iskazanim osobnim interesima te temeljem navedenih podataka kreira individualno prilagođene sadržaje koji će pridobiti veću pažnju i zainteresiranost osobe koja je „ciljana“. Pomoću mikrociljanja nastaju ciljane ponude i oglasi koji su rezultat onoga što je korisnik ranije pretraživao putem interneta te rezultat onoga za što je korisnik pokazivao interes. Mikrociljanje je proces koji donosi brojne blagodati korisnicima ukoliko se koristi etično i s unaprijed definiranim i transparentnim namjerama, međutim moguće ga je koristiti i u manipulativne svrhe. Pojedinci ili organizacije koji se odluče koristiti mikrociljanje u manipulativne svrhe, imaju slične motive, a oni su najčešće ostvarivanje osobne ili financijske koristi. Političko mikrociljanje posebno je problematična praksa gledano sa šire društvene perspektive jer manipuliranje glasačima narušava demokratske procese. U radu se opisuju primjeri neetične uporabe mikrociljanja u kontekstu marketinga i politike.