Knjižnice zauzimaju vrlo važnu ulogu u životu čovjeka, one su žarišta informacija te njihovo raspačavanje olakšava korisnicima proces obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Svi ljudi trebali bi imati pristup željenim informacijskim izvorima, no postavlja se pitanje kako pružiti potrebne informacije osobama koje nisu članovi knjižnice. Razvoj interneta i tehnološki napredak pridonijeli su razvoju i jačanju informacijsko komunikacijskih tehnologija koje su se počele primjenjivati u svim područjima ljudskog djelovanja, pa tako i u ustanovama koje pružaju relevantne izvore informacija, poput knjižnica. Jedan od procesa koji proizlazi iz tehnoloških dostignuća je proces digitalizacije koji je ubrzo postao sastavnim dijelom usluga koje pružaju knjižnice. Nastankom interneta razvilo se informacijsko društvo kojem se priključivao sve veći broj zainteresiranih osoba nadahnutih razvojem tehnologije te se s vremenom došlo do ideje digitaliziranja knjižnične građe i stvaranja digitalnih knjižnica. Taj proces postao je temelj za nastanak online digitalnih zbirki. Kako bi proces digitalizacije bio uspješan trebalo je dobro osmisliti načine, postupke te građu koja bi se trebala tome podvrgnuti. Kako bi korisnici mogli saznati detaljne informacije o zbirkama i dokumentima koje one sadrže, potrebno ih je opisati metapodacima. Njihova prednost je što podržavaju opis elektroničkih izvora te omogućuju bolje upravljanje, dosljedno pretraživanje te razmjenu zapisa. Uz metapodatke razvile su se i sheme metapodataka, a ona koja se u knjižničnoj zajednici najviše koristi poznata je pod nazivom Dublin Core. Koristeći pažljivo njezine elemente te prateći pravila korištenja i prilagođavajući se određenim situacijama, digitalne zbirke mogu biti vrlo dobro opisane i zadovoljiti informacijske potrebe korisnika.