Nazivi za pojedine glasove pojam su uz koji se vežu brojne poteškoće (nedovoljno dobra usustavljenost, postojanje prevelikog broja oblika i sl.) te im je kao takvima, jednako kao i temi podjele glasova u gramatikama različitih autora, nužna bolja ujednačenost jer bi to uvelike olakšalo razumijevanje navedenog i smanjilo moguće nedoumice. Takva se pak neujednačenost dalje „prenosi“ i na jedan od glasova, glas j. S obzirom na to da se on ne ostvaruje jednako u svim položajima govorne riječi, prema Babić-Finka-Moguševu i Institutovu pravopisu navedena su pravila o pisanju i izostavljanju glasa j. Uz ta se pravila nadovezuje i pitanje umetanja ili neumetanja glasa j u kosim padežima nekih imena na koje opet nema ujednačenog odgovora jer su brojne razlike u stavovima različitih autora oko takvih dvostrukosti. Razjašnjen je pojam i status jata, oko čega su brojna razilaženja i u današnjim gramatikama. Različita su mišljenja i o pitanju određenja dugoga refleksa jata: jedni ga smatraju fonemom, a drugi morfonemom. Alternacije jata obrađene su analizom pravopisa i gramatika i opisom kraćenja dugoga sloga i duljenja kratkoga sloga. Zatim se iznose razlike u mišljenjima starijih hrvatskih jezikoslovaca, ali i suvremenih pravopisnih i gramatičkih određenja, o pitanju odraza jata nakon pokrivenoga r. Istraživanje odraza jata iza pokrivenoga r provedeno je na mrežnim stranicama Hrvatska jezična riznica i hrWac na korpusu od 20 primjera odabranih iz analiziranih pravopisa i gramatika. Cilj je istraživanja bio dobiti uvid u češći odraz jata u hrvatskom jeziku, a rezultati su pokazali kako je u svim primjerima prevladavajući lik onaj s odrazom e.