Jedan od najčešće korištenih modela emocionalne inteligencije jest Mayer-Saloveyev model prema kojemu emocionalna inteligencija obuhvaća (1) sposobnosti prepoznavanja i izražavanja emocija, (2) sposobnosti priziva emocija kada one olakšavaju razmišljanje, te sposobnosti (3) razumijevanja i (4) regulacije emocija. Ovaj rad govori o razvoju navedenih sposobnosti emocionalne inteligencije u djetinjstvu i adolescenciji. Brojna istraživanja pokazuju da su djeca već u dojenačkoj dobi sposobna izražavati vlastite emocije i prepoznavati emocije na temelju vizualnih (facijalne ekspresije, pokreti tijela) i zvukovnih (ton glasa) podražaja, a daljnjim razvojem djeteta te se sposobnosti i dalje razvijaju. Razumijevanje emocija u dojenačkoj dobi svodi se na prepoznavanje emocija, no u ranom djetinjstva postaje sve složenije i točnije. U razdobljima srednjeg djetinjstva i adolescencije dolazi do sve izraženijeg razvoja sposobnosti razumijevanja složenih i kontradiktornih emocija poput istodobnih osjećaja tuge i sreće. U dojenačkoj dobi regulaciju emocija olakšavaju sigurna privrženost roditeljima i njihova pomoć, a tijekom ranog djetinjstva novostečene jezične sposobnosti. Ova sposobnost nastavlja se razvijati tijekom srednjeg djetinjstva i adolescencije, a tijekom odrasle dobi dolazi do promjena u učestalosti korištenja pojedinih strategija regulacije emocija. Pokazalo se kako visoke razine emocionalne inteligencije pozitivno utječu na školski uspjeh, romantične i socijalne odnose pojedinaca te brojne druge segmente života. Dakle, sposobnosti emocionalne inteligencije razvijaju se tijekom cijeloga života, a adaptivan razvoj tih sposobnosti pogoduje brojnim aspektima života pojedinca.