Tema ovog rada jesu organizacijske pretpostavke zaštite knjižne baštine u samostanskim knjižnicama. Polazeći od pretpostavke da je knjižna građa u samostanskim knjižnicama (koje pripadaju knjižnicama u sastavu vjerskih zajednica) građa od iznimne kulturne vrijednosti te kao takva ima svojstva kulturnog dobra i dio je hrvatske nacionalne pisane baštine, u radu se propituje prepoznavanje potrebe za sustavnim pristupom njenoj zaštiti kako unutar samostanskih knjižnica, tako i od strane nadležnih i drugih relevantnih ustanova u Republici Hrvatskoj. U teorijskom dijelu rada se kroz iscrpan pregled literature razmatra upravljanje zaštitom definirano kao sustavna i planirana organizacija potrebnih resursa kako bi se osigurala dostupnost i trajna zaštita knjižne građe, kroz pet osnovnih aspekata, a to su: strateško-teorijski, ekonomsko-pravni, obrazovni, materijalno-operativni te kulturološko-društveni aspekt. Rad donosi povijesni pregled nastanka samostanskih knjižnica, ali i razlaže legislativni i institucionalni okvir njihovog današnjeg djelovanja. U istraživačkom dijelu rada istražuje se organizacija i upravljanje zaštitom građe u hrvatskim samostanskim knjižnicama. Na temelju analize rezultata prikupljenih metodom studije slučaja i intervjua, definira se postojeće stanje zaštite građe u samostanskim knjižnicama, utvrđuju prednosti i nedostaci postojećeg sustava zaštite te pozicionira njihov položaj u cjelokupnom sustavu zaštite u Republici Hrvatskoj. Radom se želi dati uvid u stvarno stanje zaštite baštine u samostanskim knjižnicama te se nastoje utvrditi nužne organizacijske pretpostavke za njeno poboljšanje.