Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu emocionalne inteligencije, perfekcionizma i ispitne anksioznosti u objašnjenju problema mentalnog zdravlja studenata. Istraživanje je provedeno na uzorku od 222 studenata Veleučilišta i Sveučilišta u Hrvatskoj. Emocionalna inteligencija je ispitana Testom upravljanja emocijama (TUE; Babić Čikeš i Buško, 2014), mentalno zdravlje ispitano je Inventarom mentalnog zdravlja (Veit i Ware, 1983), perfekcionizam je ispitan Multidimenzionalnom skalom perfekcionizma (MPS – F; Frost i sur., 1990), a ispitna anksioznost ispitana je Upitnikom ispitne anksioznosti (Arambašić, Lugomer i Vizek-Vidović, 1989). Rezultati su pokazali da nema povezanosti između emocionalne inteligencije i mentalnog zdravlja studenata. Dobivena je značajna pozitivna povezanost između probelma mentalnog zdravlja i neadaptivnih dimenzija perfekcionizma koje uključuju zabrinutost zbog pogrešaka, dvojbe oko aktivnosti, roditeljska prigovaranja, te negativna povezanost između adaptivne dimenzije organiziranosti i boljeg mentalnog zdravlja. Rezultati su, također, pokazali kako postoji umjerena pozitivna povezanost između ispitne anksioznosti i mentalnog zdravlja. Hijerarhijska regresijska analiza sugerira da ispitna anksioznost, zabrinutost zbog pogrešaka, dvojbe oko aktivnosti, roditeljska prigovaranja doprinose problemima mentalnog zdravlja, dok organiziranost doprinosi boljem mentalnom zdravlju. Također se pokazalo da ispitna anksioznost posreduje u odnosu zabrinutosti zbog pogrešaka i dvojba oko aktivnosti i mentalnog zdravlja studenata, što znači da osobe s visokim neadaptivnim perfekcionizmom imaju više problema mentalnog zdravlja putem visoke ispitne anksioznosti, dok adaptivna dimenzija perfekcionizma organiziranost ima izravan utjecaj na mentalno zdravlje studenata.