Egipatska mitologija je odraz doživljaja svijeta koji je okruživao Egipćane. Ti su doživljaji često izražavani u simbolima te se zbog toga Egipat često naziva „kolijevkom simbolizma”. Putem raznih simbola Egipćani su slavili njima mistične sile koje su, prema njihovom shvaćanju svijeta, bile štovane u obliku božanstva. Posebno mjesto u egipatskoj mitologiji ima kult Sunca koji je bio jedan od najranijih kultova u povijesti starog Egipta. Sunce je za Egipćane bilo simbol vječnosti i besmrtnosti, moći i veličanstvenosti a o popularnosti kulta Sunca svjedoči i činjenica da su Egipćani sebe nazivali „sinovima Sunca”. Važnost kulta Sunca dokazuje i podatak da je najstarija egipatska kozmogeneza bila heliopolska kozmogeneza koja tumači postanak svijeta sa stajališta tamošnjeg svećenstva boga Sunca. Središte te kozmogeneze čini bog Sunca Atum koji je kasnije zamijenjen bogom Raom. Božanstva koja se najčešće vežu za štovanje Sunca su Ra, Atum, Amon, Amon-Ra i Ra-Horakhti, a ta su božanstva ujedno bila utjelovljenje Sunca. Važno mjesto u kultu Sunca imao je i bog Aton, koji je prema vjerskoj reformi faraona Ekhnatona, postao jedino i vrhovno božanstvo. Kao jedan od najčešćih junaka staroegipatskih mitova spominju se bogovi Sunca koji su se borili protiv sila zla. Zbog toga su ih Egipćani smatrali svojim zaštitnicima.