U stoljeću građanskog preporoda i krucijalnih promjena diljem svijeta, u Africi se pojavio Muhamed Ahmed al Mahdi koji i danas inspirira vlastite sljedbenike, kao i mnoge umjetnike. U drugoj polovici 19. stoljeća glavne su vijesti u britanskom tisku bile vezane uz Muhameda Ahmeda al Mahdija, neobičnog čovjeka koji je svojom karizmatskom ličnosti pokorio veliki britanski imerij i utro put ka stvaranju jedinstvene sudanske države. Odlučno se borivši protiv okupacije zapadnih zemlja i vlasti tuđinaca, hipnotizirajućom je propovijedi kreirao teokratsku državu. Uspostavivši gotovo nebeski autoritet na zemlji, omogućio je rođenje države sa središtem u Omdurmanu, koja je u sjeveroistočnoj Africi datirala od 1885. do 1898. godine. Sudanci ga i danas drže za rodonačelnika njihove države, dok je u Velikoj Britaniji ostao omražena ličnost koja je nekim čudom krvavo i divljački uspjela pobijediti tada najsuvremenije trupe. Požvjevšii tek nekoliko mjeseci nakon pobjede, Mahdi je neprežaljeno sahranjen u veličanstvenoj grobnici, a njegov je nasljednik kalif Abdulah, prema Mahdijevim uputama, rekonstruirao zaostalu i praznovjernu državu razjedinjenu u etničkoj pripadnosti, ali ujedinjenu u vjeri i borbi za teritorijem. Premda država nije dugo potrajala, ostala je jedinstven povijesni događaj koji hrani islamiste i predstavlja strah i trepet njihovim rivalima. Dobar i loš, takvime se Mahdi prikazuje u svjetskoj književnosti i filmografiji, ponekad kao junak vjere i pravde, a ponekad kao negativac i manipulator.