Toma Akvinac rodio se 1225. godine u talijanskom gradiću Roccasecca. Već od pete godine života Toma boravi u samostanu. 1245. godine napušta rodni grad te odlazi u Napulj k benediktincima. Vrlo brzo biva prepoznat kao izniman intelektualni kapacitet te se penje u hijerarhiji reda pod budnim okom Alberta Velikoga. 1259. godine je na poziv Ivana Nijemca sudjelovao u radu Općeg zbora reda u Valneciennesu, na kojem je, uz pomoć Alberta Velikoga, stavio veliki naglasak na znanstveni rad u svim samostanima, a napose na proučavanje filozofije. Na taj način Toma je izravno i neizravno sudjelovao u usmjeravanju načina rada i filozofsko-teološkog djelovanja unutar samoga reda. 1265. godine Toma seli u Rim gdje preuzima službu upravitelja dominikanskog učilišta u samostanu sv. Sabine. U tom razdoblju, pod utjecajem ciparskoga kralja Huga II. iz Lusignana Toma počinje raditi na djelu De regno (O kraljevstvu). Umire u cistercitskom samostanu u Fossanovi 1274. godine. Toma je bio jedan od najznačajnijih skolastičara, izvršiviši sintezu biblijske misli i aristotelizma. Njegovo tumačenje i pristup Aristotelovoj filozofiji bio je u njegovo doba velika novost. Takva sinteza biblijskih vrednota i temeljnih Aristotelovih postavki filozofije politike, uz značajan utjecaj drugih značajnih prethodnika(Platon, Ciceron, Aurelije Augustin) prožima njegovo djelo De regno.