U ovom će se radu dati pregled Kierkegaardova tri stadija ljudske egzistencije. To su estetički, etički i religijski stadij. Obilježje estetičkog stadija je čovjekovo ispunjavanje trenutnih želja. U tom stadiju čovjek nije svjestan sebe kao vlastitog Ja. Sljedeći stadij čovjekove egzistencije je etički. U etičkom stadiju čovjek postaje svjestan sebe kao dijela cjeline te ga obilježava svjesnost o mogućnosti izbora, ali isto tako i odustajanje od izbora. Posljednji stadij ljudske egzistencije, prema Kierkegaardu je religijski. Za taj je stadij karakteristično nadilaženje razuma vjerom. U religijskom stadiju čovjek pokazuje svoju vjernost Bogu. Za ta tri stadija ljudske egzistencije karakteristična su tri stanja: očajanje, tjeskoba i strah. Očajanje se veže uz estetički stadij, tjeskoba uz etički, a strah uz religijski stadij. Čovjek koji očajava nije svjestan sebe kao vlastitog Ja. Dva su glavna oblika očajanja: očajanje s obzirom na momente sinteze vlastitog Ja te očajanje s obzirom na svijest. Tjeskoba je stanje u kojem čovjek postaje svjestan svoje mogućnosti izabiranja te je suočen s posljedicom svojeg izbora. Strah se odnosi na strah od Boga u kojem čovjek zasniva svoju egzistenciju. Kao primjer osobe u religijskom stadiju, Kierkegaard je izabrao Abrahama koji je, na Božji zahtjev, odlučio žrtvovati svog sina Izaka te tim činom postao ocem vjere.