Rad se najvećim dijelom bavi opisom i istraživanjem (ne)prenošenja naglaska na prednaglasnicu. U teorijskom su dijelu opisane prozodijske (naglasne) jedinice, naglašene i nenaglašene riječi, prikazane su i opisane prednaglasnice i zanaglasnice. Prikazana je i naglasna norma hrvatskog jezika koja se odnosi na pravila koja određuju gdje se naglasak u pojedinim riječima treba nalaziti. Uz naglasne norme postoje i odmaci od nje pa se tako spominje i opisuje njih šest. U hrvatskom jeziku prenošenje naglaska na prednaglasnicu događa se u slučajevima kada je prednaglasnica ispred riječi sa silaznim naglaskom te se naglasak najčešće prenosi s imenica, zamjenica i glagola. Navedeni gramatički oblici predmet su istraživanja koje je provedeno u obliku ankete te se temelji na ispitivanju prenose li se ili ne prenosi naglasak na prednaglasnicu kod određenih naglasnih cjelina. Cilj ankete nije bio odabrati primjer za koji sudionici misle da je ispravan, već onaj primjer koji u svakodnevnom govoru koriste. Obrađeni primjeri istraživanja odabrani su zbog različitih mogućnosti njihova naglašavanja, što ovisi o području iz kojega ispitanik potječe. Polazna je pretpostavka dokazana, a glasi da se veći postotak ispitanika neće pridržavati naglasne norme pri naglašavanju pojedinih naglasnih cjelina, već da će prenošenje naglaska ponekad biti prisutno, a ponekad ne, ovisno o kojem je gramatičkom obliku riječ.