Mezopotamija je zemlja između rijeka Eufrata i Tigrisa. Sumerani (Crnoglavi) su 1500 godina bili nadmoćna kulturna skupina u Mezopotamiji te se smatraju izumiteljima pisma koje se kasnije razvilo u klinasto. Osim Sumerana tim su se pismom služili i drugi narodi koji su pismo preuzeli, a to su: Akađani, Babilonci, Hetiti, Kasiti, Asirci, Amorićani, a možda i još neki narodi čiji su se tragovi izgubili. Glina je bila važan čimbenik za razvoj pisma jer je upravo ona bila materijal na kojemu se pisalo. Sredinom 3. tisućljeća pr. n. e., tisuću godina nakon što su Sumerani došli u Mezopotamiju, Semiti preuzimaju njihovo pismo - Akađani, tj. Babilonci i Asirci koji su pismo prilagodili sebi i razvili svoju književnost. Pismo je prošlo mnoge razvojne faze, a brojnim velikim dostignućima 19. st. svakako se može pribrojiti odgonetavanje klinastih pisama, a to se ponajviše može zahvaliti Karstenu Niebhuru, G. F. Grotefendu i H. C. Rawlinsonu. Zbog njihovog predanog rada o razvoju pisma na području Mezopotamije znamo mnogo. Zahvaljujući razvojem klinastog pisma u Mezopotamiji književni je život napredovao, a veliki vladari, poput Asurbanipala cijenili su pismo i bili kolekcionari tekstova u kojima je zabilježeno znanje te su opisane bitke i osvajanja velikih kraljeva.