U ovom diplomskom radu opisano je oblikovanje i reprezentacija ženskog identiteta na primjeru lika carice Marije Terezije iz romanesknog ciklusa Gričke vještice Marije Jurić Zagorke. Pri tome se kreće od kratke biobibliografske informacije o autorici gdje je najvažnija činjenica da Zagorka piše svoje poznate povijesne romane s tendencijom preispitivanja ženske pozicije u povijesti i društvu. U Gričkoj vještici se lik carice Marije Terezije iz druge polovice ciklusa pokazuje kao najdominantniji te stoga privlačan za analizu njezine uloge u događajima romana u skladu s karakteristikama koje proizlaze iz ženskog identiteta. Najvažnije njegove sastavnice prikazane u romanima su identiteti vladarice, supruge i prijateljice te majke, s posebnim naglaskom na identitet feminističkog uzora, neprikazanim izravno u ciklusu, ali zaključenim na temelju utvrđene Zagorkine tendencije u povijesnim romanima. Analiza sastavnica identiteta pokazuje kompleksnost caričinog lika, koja je dobivena vještim naglašavanjem stvarnih povijesnih zabilješki o osobi Marije Terezije, ali i literarnom nadgradnjom kojoj je u cilju oblikovati ženski identitet, kategoriju koja je unutar romana ovisna jedino o autoričinim namjerama, odnosno poruci koju preko određenog ženskog lika želi prenijeti. Druga strana kompleksnosti upravo tog lika proizlazi iz ambivalentnosti koju pokazuje unutar svake sastavnice identiteta, a zbog koje ga je teško smjestiti na crnu ili bijelu stranu karakterizacije, koju stručna literatura naglašava osnovnom u Zagorkinom oblikovanju likova. Zaključuje se kako se lik Marije Terezije također može staviti u skupinu androginih snažnih junakinja koje trebaju predstavljati ideal za ženu Zagorkina doba, ali se o njihovim karakteristikama ne može olako govoriti, pretpostavljajući uvijek isti katalog osobina, što otvara prostor za daljnja istraživanja Zagorkina pisanja i nove perspektive.