U ovom završnom radu razradit će se konstrukt samoregulacije učenja s naglaskom na ulogu emocija. Zbog same kompleksnosti konstrukta samoregulacije učenja, prvo će biti predstavljeno pet teorijskih perspektiva o samoregulaciji učenja te će, nakon toga, biti predstavljen Zimmermanov i Pintrichev model samoregulacije učenja, dva najznačajnija modela samoregulacije u području učenja koji su se razvili u okviru socijalno-kognitivne teorijske perspektive. Nakon toga, bit će govora o emocijama općenito i u školskom kontekstu, a zatim će se proučiti Pekrunova teorija kontrole i vrijednosti kao jedna od najznačajnijih teorija emocija u obrazovnom kontekstu koja pokušava, na neki način, sveobuhvatno objasniti doživljavanje različitih emocija tijekom različitih faza samoregulacije učenja. Unutar Pekrunove teorije kontrole i vrijednosti, govorit će se o njegovom definiranju i klasifikaciji učeničkih emocija, tj. uvođenju pojma akademskih emocija, antecedentima učeničkih emocija te utjecaju emocija na samoregulaciju učenja. Na kraju, govorit će se o regulaciji emocija u kontekstu samoregulacije učenja pri čemu će se proučiti istraživanja koja su se bavila pitanjem mogućnosti praktičnog djelovanja u pravcu regulacije i mijenjanja emocija, a u svrhu poboljšanja kompletnog procesa samoregulacije učenja te ispitivanjem utjecaja učinkovite, tj. neučinkovite regulacije emocija na učenike i u školskom kontekstu i općenito.