Mediji igraju veliku ulogu u svakodnevnom životu. Osim televizije, tiska i radija, tu su i računala, internet, računalne igrice, videoigrice i brojni drugi mediji koji zauzimaju velik dio svakodnevice većine ljudi. Djeca i mladi televiziju gledaju u prosjeku tri do pet sati dnevno te su skloniji izabirati medije audiovizualnih karakteristika (Bilić, 2010; Ilišin, Marinović Bobinac i Radin, 2001; prema Sindik, 2012). Te vrste medija obiluju nasilnim i agresivnim sadržajima prikazanima na vrlo realističan i životan način zbog čega se postavlja pitanje povezanosti medijskog nasilja i agresivnog ponašanja kod djece i mladih (Kunczik i Zipfel, 2007). Učinak nasilja u medijima na agresivno ponašanje djece i mladih pokušavao se objasniti različitim teorijama i procesima, no nijedna teorija dosad nije uspjela u potpunosti objasniti povezanost medijskog nasilja i agresivnog ponašanja. Iako nasilje koje je prikazano na televiziji te u računalnim igricama i videoigricama može imati pozitivne učinke (poboljšanje kognitivne brzine, pamćenja, samoefikasnosti, sposobnosti rješavanja problema itd.), više je negativnih učinaka o kojima se češće priča i koji su mnogo ozbiljniji. Istraživanja uglavnom ukazuju na pozitivnu povezanost učestalosti gledanja nasilnih programa i igranja nasilnih igrica s izražavanjem agresije u stvarnom životu. Iako istraživanja nisu uvijek konzistentna, generalno je pokazano kako djeca koja češće i duže gledaju nasilne scene i igraju igrice takvog sadržaja pokazuju više agresivnog ponašanja prema svojoj okolini.