Subjektivna dobrobit je višedimenzionalni konstrukt koji obuhvaća zadovoljstvo životom, veću učestalost ugodnih afekata te manju neugodnih afekata. Može se razmatrati u kontekstu hedonističkog i eudamonijskog gledišta, odnosno kroz težnju ugodi i izbjegavanju neugode ili kroz osobni rast i razvoj. Psihologija ličnosti ima poseban utjecaj u kontekstu razmatranja individualnih razlika u istraživanjima subjektivne dobrobiti. Osobe s različitim osobinama ličnosti, kao relativno stabilnom i trajnom organizacijom karaktera i temperamenta koja određuje prilagodbu pojedinca vlastitoj okolini, često doživljavaju različite stupnjeve subjektivne dobrobiti. Međusobne veze subjektivne dobrobiti i osobina ličnosti mogu poslužiti kao osnova u osmišljavanju strategija povećanja razine subjektivne dobrobiti ili njegovanja manifestacija poželjnih osobina. U terminima Velikih Pet osobina ličnosti - ekstraverzije, ugodnosti, savjesnosti, neuroticizma i otvorenosti k iskustvu, pojedinci koji su ekstravertiraniji, ugodniji, savjesniji i emocionalno stabilniji u prosjeku doživljavaju veće zadovoljstvo životom, češće doživljavaju ugodne afekte i rjeđe doživljavaju neugodne afekte. Istraživanja su pokazala da osobine ličnosti mogu biti značajni prediktori promjena razine subjektivne dobrobiti te da određene razine subjektivne dobrobiti predviđaju promjene u crtama ličnosti. Utvrđeni efekti određenog obrasca osobina ličnosti na subjektivnu dobrobit impliciraju da ljudi koji su početno ekstravertiraniji, ugodniji, savjesniji i emocionalno stabilniji su skloniji povećanju životnog zadovoljstva, ugodnih afekata i smanjenju neugodnih afekata. S druge strane, oni koji su inicijalno doživljavali višu dobrobit skloniji su postati ugodnijima, savjesnijima, emocionalno stabilnijima i ekstrovertiranijima. Nalazi značajno unapređuju razumijevanje međusobnog utjecaja osobina ličnosti i subjektivne dobrobiti, pokazujući da se procjena njihove povezanosti temelji na njihovom recipročnom utjecaju.