Cilj je ovoga rada pravopisni problem ispadanja glasova u hrvatskom jeziku, fenomen koji ima značajnu ulogu u hrvatskoj pravopisnoj normi. Gubljenje glasova javlja se ponajprije u složenim riječima, kao i pod utjecajem različitih glasovnih promjena poput jednačenja po zvučnosti i mjestu tvorbe. Primjeri uključuju oblike poput bezvučan (od bez zvučan) i odahnuti (od oddahnuti). Posebna pažnja posvećena je suglasnicima d i t koji ispadaju u određenim situacijama, primjerice ispred suglasnika c i č (npr. oca umjesto otca), ali ostaju u pismu u tvorenicama koje bi se previše udaljile od osnovne riječi (npr. brodski i gradski). Rad također razmatra slučajeve kada ne dolazi do gubljenja glasova radi očuvanja značenjske razlike, kao i neujednačenosti u literaturi koje dovode do razlika u normativnim preporukama. Istraživački dio rada temelji se na anketi provedenoj među 76 ispitanika, koji su odgovorili na pitanja vezana uz pravilnu upotrebu određenih oblika riječi u hrvatskom jeziku. Rezultati ankete pružaju uvid u razumijevanje i primjenu pravopisnih pravila među ispitanicima.