Sueska kriza je hladnoratovska kriza koja se odigrala 1956. godine na Bliskom istoku u području Sueskog kanala izgrađenog 1869. godine s ciljem prometnog povezivanja Europe s Azijom. Svake godine kroz taj kanal prolaze ogromne količine roba i ljudi od izuzetne važnosti za svjetsko tržište ,te je zato jedna od najvažnijih geopolitičkih točaka na svijetu, a nakon ovog sukoba Sueski kanal se našao pod upravom Egipta u mandatu predsjednika Gamala Abdela Nassera (1956.-1970.). U sukobima iz 1956. godine radi kontrole nad Sueskim kanalom zaratio je Egipat s Velikom Britanijom i Francuskom kao starim kolonijalnim silama, a potom se uključila tada tek novonastala država Izrael pretvarajući ovaj sukob u još jednu epizodu izraelsko-arapskih sukoba koje će još više eskalirati u narednim desetljećima. Osim Egipta, Velike Britanije, Francuske i Izraela kao posrednik u ovom sukobu pojavio se i SAD-e koji je uz UN najviše pridonio smirivanju tenzija i postizanju kompromisnog rješenja kako bi se izbjeglo izravnije uplitanje SSSR-a u ovaj sukob. Sve je to učinilo ovu krizu pravim izazovom za međunarodnu geopolitiku, koji je privukao pažnju velikog djela međunarodne zajednice. U kontekstu Hladnoga rata ova kriza ima i važno uporište u procesu dekolonizacije koja je uslijedila nakon Drugog svjetskog rata odvevši velika kolonijalna carstva iz 19. stoljeća u propast. Sueska kriza ima veliku važnost u arapskom svijetu jer je to bila prva velika pobjeda jedne muslimanske zemlje nad mnogo moćnijim svjetskim velesilama poput Velike Britanije i Francuske. Takav rezultat je uzrokovao početak uspona arapskog nacionalizma, u vremenu kada je trajao rat za oslobođenje Alžira od Francuza i teških poraza u sukobima protiv Izraela. Stavljanje Sueskog kanala pod kontrolu egipatske države pretvorio je egipatskog predsjednika Nassera u heroja muslimanskog svijeta pri čemu se on profilirao kao ikona ideologije panarapskog bratstva. Cilj rada je ponuditi sažeti prikaz uzroka, tijeka i neposrednih posljedica Sueske krize.