Povijest Muzeja Slavonije Osijek kreće 17. siječnja 1877. godine kada Franjo Sedlaković donira svoju privatnu zbirku kovanog novca, starog oružja te numizmatičku literaturu na dar pod uvjetom da se osnuje gradski muzej koji će se za takve zbirke i brinuti. 17. veljače poglavarstvo grada Osijeka taj prijedlog i prihvaća te utemeljuje odbor koji će brinuti za taj muzej. Činjenica da je suradnja s lokalnom i međunarodnom zajednicom pa tako i drugim baštinskim ustanovama iznimno važna uvidio je i Muzej Slavonije koji redovno surađuje s navedenima što uvelike olakšava njegov posao - očuvanje i komunikacija kulturne baštine. Prilikom tog očuvanja i komunikacije posao uvelike olakšavaju i postojeće smjernice za stručnu obradu građe. Stručna obrada građe dijeli se na katalogizaciju, odnosno formalnu obradu građe te sadržajnu odnosno stvarnu obradu građe. Građa koju posjeduje Muzej Slavonije iznimno je važan kulturno, povijesno i znanstveno za proučavanje pa je tako bila nužna i njena digitalizacija. Digitalizacijom se olakšava čuvanje vrijedne građe te se također olakšava dostupnost rijetke građe. Primjeri stručne obrade građe i same digitalizacije vidljivi su na velikom broju zbirki Muzeja Slavonije, a u ovom radu izdvojene su tri zbirke Knjižnice Muzeja Slavonije – zbirka osmrtnica, zbirka sitnog tiska te najvažnija zbirka Muzeja Slavonije Zavičajna zbirka Essekiana.