Tema je ovog završnog rada legenda o sv. Katarini. U uvodnom je poglavlju prikazan sažetak legende o svetoj Katarini Aleksandrijskoj te kome je i kojim gradovima ona zaštitnica. Pojašnjen je pojam legende kao žanra usmene književnosti te je navedeno kada se ona prvi put pojavljuje, kada je naziv prvi put upotrijebljen, o čemu ona može govoriti, a navedeni su i primjeri nekih od najpoznatijih legendi u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti. Definirani su pojmovi sveca i svetačke legende te su navedeni neki primjeri svetačkih legendi. Legenda o sv. Katarini u Hrvata počela se širiti još prije 10. st., a zapisana legenda, kojom se ovaj rad bavi, pojavljuje se u obliku zadarske latiničke prozne legende o sv. Katarini, u kojoj je svetica prikazana kao iznimno učena žena i ta činjenica čini sv. Katarinu prvom učenom ženom u hrvatskoj književnoj kulturi. Osim prozne legende o sv. Katarini, prikazane su i tri versificirane legende koje se bave njezinim životom, odlučnošću protiv poganskih uvjerenja kralja Maksimina te njezinom smrti. Svojom netaknutom vjerom u svojeg zaručnika, Isusa Krista, svojom ljepotom, a ponajviše svojom učenošću i smionošću, Katarina ostaje jednom od najomiljenijih svetica za štovanje što u svijetu, što u Hrvata.