U ovom je radu fokus na neurobiokemijskoj osnovi u podlozi osjećaja ljubavi i zaljubljenosti, a prema kojoj su u fokusu djelovanje hormona, posebice spolnih hormona, oksitocina, dopamina i drugih, djelovanje neurotransmitera te različiti dijelovi mozga. Ovaj rad ima za cilj opisati stvaranje privrženosti prvo između roditelja i djeteta, zatim između partnera u romantičnoj vezi te između prijatelja kako bi se istaknula važnost očuvanja bliskih odnosa s važnim drugima u pojedinčevu životu i pružila detaljnija slika koja objašnjava pozadinu određenih ponašanja potaknutih neurobiokemijskom osnovom uključujući hormone, neurotransmitere i različite dijelove mozga. Na ovaj način postaje jasnije kako su ljudi biološki potaknuti stvarati značajne odnose s drugima jer im takvi odnosi doprinose očuvanju mentalnog zdravlja, dugovječnosti pa čak i povećavaju vjerojatnost preživljavanja u djetinjstvu. No, treba uzeti u obzir da kako bi se ostvarili benefiti vezani uz odnose sa značajnim drugima, važno je da su ti odnosi kvalitetni i da doprinose dobrobiti pojedinca. Osim navedenog, ovaj rad objašnjava na koji način ljudi biraju s kime će stvoriti značajne odnose te se pruža objašnjenje o tome koje su moguće posljedice ukoliko se veze ne ostvare, prekinu ili su toksične, ali naglašava i kako ostvarenje značajnih i kvalitetnih veza uključuje mnogo dublje razloge osim ostvarenja pukog preživljavanja.