Elizabeta I. Tudor i Marija I. Škotska dvije su kraljice čije su vladavine obilježile 16. stoljeće u Engleskoj i Škotskoj, a njihov sukob ostao je zapisan kao jedan od najznačajnijih sukoba za englesko prijestolje. Elizabeta I. rođena je kao jedino dijete u drugom braku svoga oca kralja Henrika VIII., a kako je prema Katoličkoj crkvi brak njezinih roditelja bio nezakonit, prijetila joj je katolička frakcija u Engleskoj jer Marija I. Škotska, katolička kraljica Škotske, imala veće pravo na prijestolje od nje. Prema Katoličkoj crkvi, Marija, praunuka kralja Henrika VII., bila je zakoniti engleski nasljednik, dok je Elizabeta bila dijete iz nezakonitog braka. Za vrijeme u kojem je živjela, Elizabetina vjerska uvjerenja bila su izuzetno tolerantna, a iako je imala vlastita čvrsta protestantska uvjerenja, vrlo uspješno se nosila sa složenom vjerskom situacijom u Engleskoj 16. stoljeća, a uspješno je izbjegla iste pogreške kao njezina polubraća i sestre nakon što je vidjela da je zemlja naglo prešla s katoličanstva na protestantizam. S druge strane, Marija I. Škotska postala je škotska kraljica samo šest dana nakon rođenja, provela je većinu mladosti u Francuskoj kao supruga francuskog kralja Franje II. Nakon njegove smrti vraća se u Škotsku gdje se našla u središtu vjerskih zavjera i sukoba protestanata i katolika što ju je prisililo na bijeg u Englesku gdje će provesti 19 godina u zatočeništvu zbog prijetnje koju je predstavljala za Elizabetinu vladavinu. Sukob ove dvije kraljice ostao je zapisan kao jedna od najznačajnijih borbi za prijestolje u engleskoj povijesti, a najavio je i ujedinjenje engleske i škotske krune pod kraljem Jakovom VI. (I.)