Demencija nije dio normalnog ciklusa starenja što dokazuje činjenica da će po procjenama svaka treća osoba starija od 65 godina umrijeti od demencije. Ona je neizlječiva te smrtonosna bolest koja se manifestira kroz gubljenje kognitivnih i emocionalnih kompetencija te u tom slučaju rezultira funkcionalnom nekompetentnošću. Dementne osobe ne mogu živjeti samostalno te trebaju učinkovitu 24-satnu pomoć. Samu bolest je nužno pravovremeno uočiti te na adekvatne načine liječiti. Budući da je demencija u našem društvu još uvijek etiketirana, a oboljeli sve češće socijalno izolirani te diskriminirani, organiziraju se u tu svrhu različite aktivnosti za širu društvenu zajednicu (npr. predavanja, šetnje gradom, odlasci u kafiće i sl.) kako bi se poradilo na podizanju svijesti te eliminaciji predrasuda građana. Najnovija istraživanja potvrđuju da se pojavom demencije te širenjem i razvojem njezinih simptoma djelomično mogu usporiti kurativnim aktivnostima poput zdravog načina života – briga o prehrani, prestanak pušenja, san, briga o zdravstvenom stanju itd., ali i socijalna konverzacija te očuvanje kognitivnih i kompetetivnih aktivnosti (vježbanje mozga). Cilj rada jest istražiti na koje se sve načine provode aktivnosti te programi kada je riječ o građi za čitanje prilagođenoj osobama s demencijom. Posebna se pozornost daje čitanju kao naročitom načinu komuniciranja kao i specifičnim programima koji potiču i promiču čitanje. Osim toga, govori se i o utjecaju te fazama bolesti kao i o vrstama biblioterapije te zajedničkom iskustvu čitanja sa spomenutom populacijom. Istraživački dio rada bavi se komparacijom i analizom grafičkih elemenata između građe namijenjene za čitanje osobama s demencijom i građe različitih vrsta odabranih po vlastitom izboru.