CSS predprocesori, kao što su Sass, Less i Stylus, pružaju značajne prednosti i istovremeno nose neke nedostatke u odnosu na klasičan čisti CSS. Ovi alati postaju sve popularniji u razvoju mrežnih stranica zbog svoje sposobnosti da olakšaju i unaprijede proces stiliziranja mrežnih stranica. Omogućuju razdvajanje CSS koda u manje datoteke, što olakšava organizaciju i održavanje projekata. Pomoću varijabli, mixina i funkcija, programeri mogu izbjegavati ponavljanje koda i smanjiti redundantnost. To također povećava čitljivost koda i pojednostavljuje promjene stilova na različitim dijelovima mrežne stranice. Dodatno, CSS predprocesori omogućuju lakše rukovanje bojama, dimenzijama i drugim svojstvima, čime se povećava fleksibilnost i skalabilnost dizajna. Programeri mogu koristiti logičke konstrukcije kao što su petlje i uvjetni izrazi, što olakšava dinamičke promjene stilova na temelju uvjeta. Međutim, postoji nekoliko nedostataka CSS predprocesora. Prvo, implementacija predprocesora zahtijeva dodatne alate i korak kompilacije, što može dodati složenost u radni proces. Također, generirani CSS može biti znatno veći od izvornog koda, što može utjecati na performanse mrežne stranice. Još jedan nedostatak je potreba za prilagodbom radnog tijeka i učenjem novih sintaksa, što može zahtijevati dodatno vrijeme i trud. Odabir između CSS predprocesora i klasičnog čistog CSS-a ovisi o potrebama i zahtjevima projekta. Prednosti fleksibilnosti CSS predprocesora mogu biti vrlo korisne u većim i složenijim projektima. Međutim, manji projekti ili oni koji zahtijevaju brže performanse mogu se i dalje osloniti na klasičan CSS. Važno je pažljivo procijeniti prednosti i nedostatke kako bi se donijela najbolja odluka.