Cilj ovog diplomskog rada je prikazati na koji način dječja knjižnica može biti aktivan sudionik odgoja za toleranciju. Tema je obrađena na način da je prvo predstavljeno značenje pojma tolerancija te povijesni kontekst shvaćanja tolerancije. Rad se djelomično osvrće na ulogu koju u poučavanju i poticanju tolerancije ima obitelji te odgojno-obrazovne ustanove društva. Kako je svoju ulogu u promicanju tolerancije prepoznala i dječja knjižnica, u rada su detaljnije objašnjene karakteristike, tijek i način vođenja radionica, jednog od oblika suradničkog učenja, koji tematski može biti usmjeren ka razvoju humanih vrijednosti, konkretno, tolerancije. Da bi dječji knjižničar mogao osmišljavati i provoditi pedagoške radionice, kojima je cilj razvoj humanih vrijednosti, mora posjedovati određene emocionalne i socijalne kompetencije, koje su nerijetko produkt osobnih i stručnih usavršavanja, suradnje sa drugim osobama iz struke te razmjene iskustava sa stručnjacima drugih profesija. U poticanju tolerancije u kontekstu dječje knjižnice važnu ulogu ima i korištenje primjerene literature, kao i uređenje prostora knjižnice. Težište rada je na prikazu akcijskog istraživanja manjeg opsega, provedenog na Dječjem odjelu Gradske i sveučilišne knjižnice u Osijeku cilj kojeg je poticanje tolerantnog ponašanja kod djece. Akcijska istraživanja primjenjuju se u okviru odgoja i obrazovanja kao sredstvo definiranja i rješavanja problema te poboljšanja, unaprjeđivanja i mijenjanja stavova, ali i različitih ponašanja.