George Berkeley novovjekovni je filozof koji zastupa stajalište subjektivnog idealizma, točnije solipsizma. Subjektivni idealizam, prema kojemu jedino što postoji jest svijest i njezini subjektivni doživljaji, stoji nasuprot stajalištu materijalizma. Prema materijalizmu materija je temelj sveukupne zbiljnosti. Berkeley spada među predstavnike empirizma zajedno s Lockeom, Hobbesom i Humom. Prilikom izgradnje svog stajališta, Berkeley se oslanjao isključivo na iskustvo. Iz iskustva proizlazi njegovo mišljenje kako materija ne postoji izvan njegove ili nekakve druge svijesti što objašnjava u svome djelu Rasprava o načelima ljudske spoznaje. U njemu opisuje pojam ideje koju izjednačava s realnim stvarima odnosno predmetima. Prema Berkeleyju opstojanje ideje sastoji se u tome da je ona opažena. Osim toga, opisuje pojam svijesti, odnosno duha, koji zapravo jedini postoji. Duh je taj koji opaža i radi kojeg i postoji tako nešto kao što su ideje odnosno materija. Duh je jednostavno, nepodijeljeno i aktivno biće čija ideja ne može postojati. Spojem ovih tvrdnji Berkeley iznosi svoje stajalište subjektivnog idealizma i kritiku materijalizma u kojoj opovrgava postojanje realnih stvari to jest materije kao nekakve izvanjske supstancije koja se nalazi van svijesti, što mijenja perspektivu mnogih mislioca.