U svakodnevnom životu ljudi postavljaju ciljeve i koriste mentalne simulacije, odnosno kognitivne konstrukcije hipotetskih događaja ili rekonstrukcije pravih događaja, što im omogućuje brojne koristi i dobrobit. Ostvarivanje određenog cilja rezultira zadovoljstvom te osoba postaje sklonija postavljati veće ciljeve. Brojni čimbenici poput težine i specifičnosti cilja, povratne informacije, prihvaćanja i vrste cilja utječu na kvalitetu izvedbe i željeni ishod. Na ostvarivanje ciljeva također mogu utjecati i mentalne simulacije, no same fantazije o uspjehu ne proizvode produktivno ponašanje pa mentalne simulacije treba usmjeriti na planiranje i rješavanje problema. Takva vrsta truda dovodi do produktivne aktivnosti usmjerene prema cilju. Postoje različiti pristupi mentalnim simulacijama i stručnjaci na tom području nisu suglasni oko toga što točno one obuhvaćaju i na koji način djeluju. Pronađen je niz čimbenika koji utječu na njihovu učinkovitost kao što su vrsta zadataka na koju se primjenjuju, broj ponavljanja pojedine mentalne simulacije i njeno trajanje te brojne individualne razlike. Osim toga pokazalo se kako su mentalne simulacije povezane s afektima. Prvobitna istraživanja pokazala su da mentalne simulacije mogu utjecati na afekte, dok novija istraživanja ukazuju da postoji utjecaj i u suprotnom smjeru. Pojedine vrste mentalnih simulacija također mogu utjecati i na doživljaj smislenosti života.