Svrha ovog rada jest razmotriti odnos Pozitivnog razvoja mladih (eng. Positive youth development – PYD) i depresivnosti u adolescenciji. S ciljem boljeg razumijevanja izazova i promjena kroz koje prolaze mladi, važno je analizirati razdoblje adolescencije u kontekstu kognitivnih promjena te razvoja identiteta i morala. Osim toga, bitno je razmotriti kako se mijenjao pogled prema ovom prijelaznom razdoblju jer je promjena stava iznjedrila neke nove ideje glede prevencije pojave depresivnosti među mladima. Nadalje, neizostavno je sagledati depresivnost u kontekstu adolescencije što uključuje razmatranje simptoma depresivnosti i važnosti njihova razlikovanja od emocionalnih fluktuacija koje su očekivane za navedeno razvojno razdoblje. Isto tako, relevantno je razmotriti biološke i psihosocijalne čimbenike koji doprinose pojavi depresivnosti kod mladih. Među psihosocijalnim čimbenicima ističe se važnost postojanja negativnog kognitivnog stila, slabe ili patološke socijalne povezanosti te životni stres. Naposljetku, objašnjen je koncept PYD-a kroz teorije razvojnih sustava, koje uz genske faktore, ističu važnost okoline u oblikovanju razvojne putanje pojedinca. PYD je usmjeren na jačanje potencijala svakog pojedinca, odnosno na jačanje zaštitnih faktora koji doprinose zdravom razvoju. Posebna pozornost usmjerena je na Lernerov 5C model PYD-a koji je empirijski najpotvrđeniji. S ciljem prevencije pojavnosti depresivnosti među mladima, 5C promiče jačanje individualnih snaga, uključujući kompetentnost, samopouzdanje, socijalnu povezanost, snažan karakter i brižnost.