Proučavanje moralnog razvoja djece vrlo je komplicirano iz različitih razloga. Počevši od same regrutacije sudionika, pa sve do provedbe i održavanja zainteresiranosti djece, ali i vjerodostojnosti samoga ishoda proučavanja djece. Moral se najčešće proučava kroz njegove subkonstrukte, a to su moralne emocije, moralno ponašanje i moralne prosudbe. Moralna prosudba se odnosi na razmišljanje i rasuđivanje o određenim vrijednostima. Moralne emocije se odnose na reakcije na određene situacije koje su od moralnoga značenja, dok se moralno ponašanje definirao kao prosocijalno i altruističko ponašanje. Najčešće korištene metode pri izučavanju moralnih subkonstrukata su eksperimentalna metoda, metoda opažanja te upitnici. Pri istrazi morala eksperimentalnom metode često su osmišljene i upotrijebljene različite paradigme ne bi li se sama provedba eksperimenta učinila zanimljivijom za djecu. Također su osmišljeni i raznovrsni zadatci pomoću kojih eksperimentatori potiču moralno ponašanje djece, ali i pokušavaju izazvati pojavu moralnih emocija. Dok se pri proučavanju morala kod djece pomoću metode opažanja najčešće upotrebljava opažanje bez sudjelovanja i sudioničko opažanje. Što se tiče proučavanja moralnih emocija najveći je naglasak na proučavanju moralnih emocija negativne valencije, posebice srama i krivnje. Pri istrazi moralnog ponašanja veliki je naglasak na istrazi ponašanja koje odražava pomaganja i dijeljenja. Cilj ovoga rada je prikazati neke od načina istraživanja morala kod djece.