Završni rad bavi se Velikim carstvom Inka koje se prostiralo od Ekvadora do Čilea tijekom 16. i 17. stoljeća. Dolazak Inka na područje današnjeg Perua tijekom 13. stoljeća i osnivanje grada Cusco bio je prvi korak u stvaranju kasnijeg Velikog carstva Inka. Zbog činjenice da nisu poznavali pismo, vlastitu su povijest prenosili usmenim putem, zbog čega je ponekad teško odvojiti legende od stvarnih događaja. Carstvom je vladalo 11 careva, a trajalo je sve do smrti Atahulpa 1533. godine. Društvo je bilo podijeljeno na društvene klase na čijem je čelu Sapa Inka, vrhovni vladar. Njihova se religija bazirala na bogu sunca zvanom Inti, a služila je vladaru za legitimizaciju svog carstva. Inke nisu imali novac, a trgovina im se sastojala od robne razmjene. Bavili su se tekstilnom proizvodnjom, metalurgijom, poljoprivredom i proizvodnjom keramike. Njihova vojna taktika nije bila puno drugačija od ostalih južnoameričkih naroda koji su okruživali Inke, ali njihov fokus na okupaciju umjesto pljačku stvorio je od njih silu koju niti jedan narod na području Kordiljera nije mogao zaustaviti. Bili su neporaženi sve do dolaska španjolskih konkvistadora koji su, uz pomoć superiorne tehnologije i nekonvencionalnih taktika, uspjeli srušiti najveće carstvo Južne Amerike s manje od 200 vojnika. Vođeni pohlepom za zlatom upadaju u carstvo Inka i iskorištavaju civilni rat između dva brata. Uspijevaju zarobiti Atahulpa kojeg kasnije ubijaju i izazivaju pad carstva Inka tijekom 16. stoljeća.