Michel Foucault, jedan od najvećih filozofa 20. stoljeća, u svojim je predavanjima na College de Franceu analizirao pojam parezije od njezinih začetaka pa sve do kraja razdoblja antike, ali i dalje. Parezija je grčki pojam koji doslovno znači reći sve i označava prvenstveno odnos pojedinca koji prakticira pareziju s drugim ljudima i sa samim sobom, ali osobito s istinom. Parezija se veže uz pojmove poput hrabrosti, odlučnosti, rizik, opasnost, a u antičkoj se Grčkoj uglavnom ostvarivala ili u demokratskom ili u autokratskom obliku vladavine. Parezija je najzastupljenija u djelima Euripida i Platona, ali i nekih povjesničara, poput Polibija ili Plutarha. Zamisao Michela Foucaulta bila je ostvariti taj grčki pojam, pokušati ga primijeniti na moderno doba i na njegovu epistemu. Foucaultova se filozofija, premda integralna cjelina, dijeli na arheologiju znanja, genealogiju moći i hermeneutiku sebstva, a pojam parezije potrebno je uklopiti u treći i zadnji dio, s ciljem kritike i pružanja otpora kapitalističkom djelovanju te procedurama moći.