Zastupljenost obitelji s jednim djetetom sve više raste. Najčešći razlozi za samo jedno dijete su materijalni ili hedonistički. Jedinac kao jedino dijete u obitelji dobiva svu pažnju svojih roditelja, baka i djedova. Roditelji utječu na socijalni, emocionalni i intelektualni razvoj djeteta. Jedinac se nalazi u središtu pažnje svoje obitelji i zbog toga može usvojiti različite negativne karakteristike kao što su: sebičnost, asocijalnost i razmaženost. U odnosu na drugu djecu koja imaju braću ili sestre jedinci su više u kontaktu sa starijim osobama i zbog toga imaju razvijeniji vokabular, više mogućnosti za otkrivanje svojih potencijala i materijalnih pogodnosti. Zbog okruženosti odraslima jedinci vrlo brzo počinju i razmišljati kao odrasli. Ovisno o roditeljskom odgojnom pristupu, jedinac može postati napredniji od svojih vršnjaka i natjecateljski nastrojen jer misli kako svojim roditeljima duguje uspjeh, što za rezultat ima veliku ambicioznost i težnju perfekcionizmu. Važno je da roditelji samo s jednim djetetom objasne svom jedincu da nepodijeljenu roditeljsku ljubav i pažnju ne treba iskorištavati za ispunjavanje svojih hirova. Stoga roditelji moraju jasno postaviti granice u odgoju i odrediti što je djetetu dopušteno, a što nije.