Anne Frank (1929-1945) jedna je od najpoznatijih žrtava Drugog svjetskog rata koja je za vrijeme njegova trajanja počela voditi svoj dnevnik. Ona je bila trinaestogodišnja djevojčica njemačko-židovskog podrijetla zbog čega joj je život bio u velikoj opasnosti od tadašnjeg nacističkog režima. Dnevnik Anne Frank objavljen je posthumno, nakon završetka rata. Zapisi iz dnevnika svjedoče o njezinom ranom, dječjem životu te o vrhuncu njezina života provedenog u skrovištu zbog straha od vladajućeg režima. Na vlasti su tada bili Zakoni protiv Židova kojima je bila ugrožena sloboda postojanja pojedinca. Tadašnji se smisao čovjeka sveo na preživljavanje te je njegov život neprestano ovisio o Hitlerovoj volji s obzirom na to da je došlo do pojave totalitarizma. Prema filozofiji egzistencije, čovjek nije tek puko trajanje u životu, već i svoja egzistencija zbog čega mu je dano da slobodno odlučuje o svojoj sudbini što je, za vrijeme Drugog svjetskog rata, bilo krajnje zanemareno. Ta je činjenica utjecala na život Anne koja je tijekom rata pokušavala pronaći svoj smisao nadajući se da će smisao njezina života tek doći po završetku rata. Umrla je u koncentracijskom logoru od bolesti te nije uspjela proživjeti sve ono čemu je težila i čemu se nadala. Biće nije moguće dokučiti sveobuhvatnost svojega bitka sve dok ono, kao biće, egzistira. Smisao Annina života ne staje njezinom smrću, ono se tek očituje u njezinoj materijalnoj ostavštini: Dnevniku Anne Frank te Kući Anne Frank. Njezini zapisi svjedoče o kriznim godinama, patnji Židova i koncentracijskim logorima. Dvadeseto je stoljeće obilježio kaos identiteta koji je zahvatio i Annu te je tadašnja egzistencijalna situacija bila iznimno loša zbog političke slike svijeta.