U 21. stoljeću okruženi smo simbolima i oni u modernoj, multikulturalnoj okolini igraju značajnu ulogu. Iako se znanost o simbolima, semiotika, razvila tek u 20. stoljeću ubrzanim napretkom tehnologija masovne komunikacije (radija, televizije, interneta) pozornost je sve više usmjerena na razumijevanje simbola i njihovu ulogu u društvu. Simboli su se prvo istraživali u sklopu lingvistike, da bi se kasnije istraživali i povezali u kontekst drugih znanosti. U sklopu pedagogije simboli se povezuju s teorijom simboličkog interakcionizma, koja proučava međusobnu interakciju ljudi u svakodnevnim situacijama putem preuzimanja uloga i tumačenja simbola. U radu se dalje opisuje terminologija koju je razvio francuski sociolog Pierre Bourdiue. Teoriju polja, položaj i kretanje pojedinca u polju povezao je s vrstama kapitala koji služe za stvaranje simboličkog kapitala, koji donosi moć i pomoću kojeg nastaju klasne razlike te se provodi simboličko nasilje. Navedeni su primjeri simboličkog nasilja u odgoju i obrazovanju. U radu se dalje opisuje nezavidan položaj i razmišljanja mladih o njihovom mjestu u današnjem društvu. Mladi su ostavljeni sami sebi, da troše slobodno vrijeme koje je neproduktivno i za njih i za društvo. Za stvaranje takvih okolnosti dio krivice svakako se odnosi na potrošačku industriju koja stvaranjem i nemilosrdnim nametanjem simbola (putem reklama, subliminalnih poruka, masovnih medija i društvenih mreža) nad djecom i mladima vrši nasilje. Neposredno nasilje koje je prikazano kao legitimno, kao način života u sklopu potrošačke kulture. Simboličko je nasilje potrebno osvijestiti, osobito kod mladih koji su na udaru simbola koje nameće konzumeristička kultura. Razvijanje divergentnog kritičkog mišljenja te kvalitetno i kreativno provođenje slobodnog vremena pokazuju se kao odgovor na simboličko nasilje. Simboličko nasilje značajna je tema za pedagoge, iako manji udio izvora i literature ukazuje da nije dovoljno aktualizirana.