Pobunom vojske predvođene generalom Francom 17. srpnja 1936. započinje Španjolski građanski rat. Također se smatra i uvertirom u Drugi svjetski rat, a sukob je u velikoj mjeri internacionaliziran jer su u njemu sudjelovale nacistička Njemačka, fašistička Italija te Sovjetski Savez. Početkom rata dolazi i do pojave Internacionalnih brigada. Riječ je o dobrovoljcima regrutiranim od strane Kominterne čiji je zadatak bio obrana Druge španjolske Republike. U Internacionalne brigade su dolazili radnici, seljaci, intelektualci, u velikoj mjeri članovi komunističkih partija svojih zemalja. Brigade se formiraju u listopadu 1936., a nakon toga odlaze na bojišta diljem Španjolske. Sudjelovali su u najvažnijim bitkama poput obrane Madrida, Jarame i Guadalajare kao udarne čete. Kako je tekao rat, tako je u brigadama bilo sve više Španjolaca te su Internacionalne brigade počele gubiti smisao. Na sjednici Lige naroda 21. rujna 1938. Juan Negrín, predsjednik republikanske vlade, ponudio je demobilizaciju svih dobrovoljaca s ciljem da se povuku talijanske i njemačke jedinice na nacionalističkoj strani. Uslijedila je oproštajna parada u Barceloni 28. listopada, a nakon toga dobrovoljci završavaju u francuskim i španjolskim logorima, dok su u svojim zemljama bili nepoželjni. Za vrijeme Drugog svjetskog rata velik broj dobrovoljaca je dao doprinos u pobjedi nad silama Osovine.