U radu se promatra roman Zabranjena vrata Zlatka Krilića. Stjepan Hranjec Krilićevo stvaralaštvo dijeli na četiri vrste „igrive, infantilizirane i fantastične strukture; stvarnosno-psihološke, autobiografske zgode; krimi fabule; biblijske beletrizacije i simbolizacije.“ (Hranjec, 2004.: 363.) Tipološki se određuje pripadnost romana s obzirom na dob (roman za mlade), oblikovni postupak (suvremeni roman) i narativnu figuru (roman klape). Takvu tipologiju romana donosi Sanja Vrcić-Mataija koja s obzirom na dob razlikuje dvije vrste romana: roman za djecu i roman za mlade; s obzirom na oblikovni postupak razlikuje tradicionalni, suvremeni i postmoderni roman dok s obzirom na narativnu figuru razlikuje roman lika, roman družine, roman klape, obiteljski roman i međugeneracijski roman. U radu se donosi i analiza romana s obzirom na fabulu i propovjedne tehnike. Fabula u romanu jest linearna, a takvu podjelu fabule na linearnu i simultanu (složenu) zagovara Gajo Peleš. Ujedno u književnome djelu lako se prepoznaju pripovjedne tehnike: pripovijedanje, opisivanje, dijalog, monolog te se svaka pripovjedna tehnika oprimjeruje. Mladenački je žargon i govor likova prepoznatljivo obilježje ovoga romana te se stoga donose karakteristični žargoni koje likovi u djelu upotrebljavaju.