Cilj ovog rada je istražiti stavove i mišljenja studenata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijeku o pretjeranim količinama informacija kojima smo izloženi od početka pandemije korona virusa. Svjetska zdravstvena organizacija je epidemiju COVID-19 proglasila pandemijom 11. ožujka 2020. i tada smo, osim borbe protiv navedene pandemije, počeli borbu i s infodemijom. Pretjerana količina informacija, od kojih su većina bile lažne vijesti, je imala veliki utjecaj na cjelokupno svjetsko stanovništvo. Pojam infodemija usko je povezan s pojmom lažnih vijesti s obzirom da je jedan od ciljeva lažnih vijesti objaviti preveliku količinu informacija kako prosječni korisnik ne bi mogao shvatiti da se radi o lažnim vijestima. Vrijeme koje korisnici društvenih mreža provode na društvenim mrežama se povećalo te su time društvene mreže nerijetko postale primarni izvor informacija velikom broju ljudi. Iako postoji veliki broj pozitivnih strana pretraživanja zdravstvenih informacija na internetu kao što su otkrivanje novih postupaka koji mogu pomoći pri liječenju, smanjivanje nepotrebnih odlazaka liječniku, anonimnost pri traženju informacija, ali i dobivanje više informacija nego što im je zdravstveno osoblje pružilo, traženje informacija vezano uz zdravstvene probleme tijekom pandemije je bilo dodatno otežano te je čak dovelo i do smrtnih slučajeva radi lažnih vijesti. Nepotpune informacije, neprovjereni izvori te slaba informacijska pismenost samih korisnika su samo neki od problema koji otežavaju borbu s infodemijom. U ovom se radu stoga prikazuju mišljenja i stavovi studenata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku o infodemiji vezanoj uz pandemiji korona virusa prikupljeni putem kvantitativne metode online anketnog upitnika i kvalitativne metode sadržajne analize. Studenti u ovom istraživanju se s prevelikom količinom informacija nose tako da smanjuju broj izvora informacija, ali i izloženost temama koje ih ne zanimaju ili se od njih ne osjećaju dobro. Ispitanici se uglavnom osjećaju sposobno prepoznati lažne vijesti i znaju potražiti provjeren i vjerodostojan izvor informacija, iako u većini slučajeva ne prijavljuju lažne vijesti kada ih uoče niti se znaju nositi s velikom količinom informacija. U budućoj praksi radionice o informacijskoj pismenosti bi trebale uključivati i psihološki aspet infodemije, kao i savjete kako se nositi s prevelikom količinom informacija, korisnih i onih lažnih.