U ovome je završnom radu riječ o moderni i dva predstavnika te stilske formacije Janka Polića Kamova i Vladimira Jelovšeka Teharskoga. Što se tiče moderne, riječ će biti o godinama nastanka moderne, težnjama modernističke poezije i proze i što je to moderna izmijenila i koje stilove je donijela u književnu povijest. Nadalje, kad je riječ o Janku Poliću Kamovu, navest će se njegova najvažnija djela poput zbirki pjesama Psovka i Ištipana hartija te o romanu Isušena kaljuža. Što se tiče samoga pisca, odnosno pjesnika bit će istaknuta njegova djelatnost u moderni, odnosno kako je on dao mjesto avangardi u moderni, a bit će i istaknute kritike koje je dobio od društva, a i od jednog toliko velikog, uglednog, oštrog i poznatog pisca Matoša. Drugi jest Vladimir Jelovšek Teharski koji se razlikuje od Kamova time što iako je bio protoavangardist ipak itekako i time što u modernu dovodi neke nove stilove poput secesije, a i ekspresionizma. Kamovljeva protoavangardnost bila je drukčija od protoavangardnosti Teharskoga. Jelovšekova poznata djela jesu Simfonije I. i Simfonije II, a ovdje će biti uspoređivana s dobro poznatim naslovima Kamova. Dakle, Kamov je afirmiran i kanonski ovjeren, a Teharskoga uglednom čitanju dovodi tek najrecentnija suvremenost i nekoliko studija i monografija o kopnenom pjesništvu.