Temeljni je predmet ovoga rada istražiti i analizirati ženske likove u Nalješkovićevim dramskim djelima. Svrha je rada uočiti položaj ženskih likova i odnos muškaraca i društva prema njima. Iščitavanjem tekstova i pronalaženjem citata iz djela izdvojene su situacije, riječi i odnosi koji definiraju položaj žene u vrijeme renesanse kada je živio i stvarao Nikola Nalješkovića (o. 1500.-1587.). Nalješković je kao jedna od središnjih figura hrvatske renesansne književnosti stvarao u 16. stoljeću, a pokazao se kao vrlo plodan autor. Njegova djela potvrđuju pripadanje različitim žanrovima, a pisao je ljubavnu i religioznu liriku, pokladne pjesme, poslanice, pastorale, znanstvenu prozu i „komedije“. Nalješkovićev je cilj bio, bilo putem metafore i alegorije, bilo putem realističnih prikaza ispunjenih humorom, prikazati tadašnje dubrovačko društvo te mu uputiti svoju kritiku. U ovome je radu izdvojen Nalješkovićev prikaz ženskog lika, a za razumijevanje položaja žene u književnim djelima određenoga razdoblja potrebno je znati ponešto o porijeklu određenog tipa ponašanja. Naime, podređeni položaj žene vuče korijene iz ranog kršćanstva, a nastavlja se i u renesansi, unatoč blagoj sekularizaciji. U Nalješkovićevim djelima mogu se pronaći i primjeri koji potvrđuju da su žene bile javno kažnjavane, često sakaćenjem. Općeniti dojam nakon analize tekstova jest taj da su žene bile u lošem položaju i bez puno prava.