| Sažetak | Ovaj završni rad tematizira postupke estetike ružnoga u novelama Antuna Gustava Matoša. Donosi se teoretski dio o samom pojmu estetike ružnoga nakon čega se predstavlja književni rad Antuna Gustava Matoša i kroz njegove novele prikazuje kako se takva estetika ostvarila. Više je načina kako je ružno uvedeno u Matoševe novele, a to su: groteska, opisi karaktera, pejsaža, patnje, gotički elementi, napuštenost i propadanje te grižnja savjesti. Ti elementi pronađeni su u sljedećim, proizvoljno odabranim Matoševim novelama: Pereci, friški pereci (Brankovo kolo, 1897; Iverje 1899), Miš (Iverje, 1899), Camao (Nada, 1900; Novo Iverje, 1900), Nekad bilo – sad se spominjalo (Novo Iverje, 1900), Balkon (Nada, 1902; Umorne priče, 1909), Cvijet sa raskršća (Hrvatska smotra, 1908; Umorne priče, 1909) i Ljubav i dubljina (Savremenik, 1911). Analiza estetike ružnoga kod Matoša provedena je kako bi se pretpostavilo zašto je Matoš upravo koristio taj stilski postupak te kako je on povezan s epohom i kretanjima u književnosti za vrijeme Matoševa života. |
