Hrvatski standardni jezik ima četiri naglaska – kratkosilazni, kratkouzlazni, dugosilazni i dugouzlazni. U hrvatskom standardnom jeziku postoje riječi koje imaju vlastiti naglasak (naglasnice) i riječi koje ga nemaju (nenaglasnice). Nenaglašene riječi zajedno s naglašenim riječima čine naglasnu cjelinu. U nenaglašene riječi ili nenaglasnice ubrajaju se prednaglasnice ili proklitike te zanaglasnice ili enklitike. Prednaglasnice se u izgovoru oslanjanju na riječ iza sebe, a zanaglasnice se oslanjaju na riječ ispred sebe. Obuhvaćanje prednaglasnice naglaskom naziva se pomicanje naglaska. U hrvatskome standardnom jeziku naglasak se obavezno prenosi na prednaglasnicu u izgovornoj cjelini koju čini: prijedlog i enklitički oblik zamjenice (ná me, pó te, zâ nj), niječna čestica ne i glagol (nè znām, nè vidīm), prijedlog i I mnôm (sȁ mnōm). U svim ostalim slučajevima prenošenje naglaska na prednaglasnicu nije obvezno. Postoje dva tipa pomicanja naglaska na prednaglasnicu: oslabljeno pomicanje u kojem prednaglasnica ima kratkouzlazni naglasak i neoslabljeno pomicanje u kojem prednaglasnica ima kratkosilazni naglasak. U hrvatskom jeziku naglasak se prenosi s imenica, zamjenica, glagola, a uobičajeno je i prenošenje naglaska u ustaljenim izrazima. Istraživanje se temelji na proučavanju govora voditelja s nekoliko javnih televizija (HRT, Nova TV, RTL Televizija). Cilj je istraživanja analizirati govor javnih medija, uočiti pridržavaju li se voditelji i novinari norme pri prenošenju naglaska na prednaglasnicu te trebaju li oni poslužiti kao uzor pri pravilnom naglašavanju.