Edmund Husserl filozof je koji je temeljno vezan uz svoju fenomenologiju. Time će se i ovaj rad, koji promatra poimanje svijeta prema Husserlu, osnovno baviti fenomenologijom i onim što ona podrazumijeva. Eksplikacijom njegova poimanja i cilja fenomenologije već saznajemo znatan dio njegova stava prema svijetu. Nadalje, dolazimo do odnosa pojedinca i svijeta koji će prema fenomenološkoj osnovi biti ključan za percepciju svijeta. Dakle, prema subjektivnoj percepciji, odnosno intecionalnoj svijesti koja zapaža predmete koji se pokazuju kao fenomeni dolazimo do subjektovog poimanja svijeta. S druge strane, Heidegger se odmiče od Husserlove fenomenologije, poglavito njegove metodološke fenomenološke redukcije, no uzima fenomenologiju kao osnovu i smatra ju nužnom te kao načinom otkrivanja bitka. Prema njegovim riječima sljeduje kako ontologije nema bez fenomenologije. Dakle, i kod Heideggera je fenomenologija neizostavan dio filozofije, ali i bića kao takvog pa time i poimanja svijeta. Dinamičan se odnos Heideggera i Husserla ukorjenjuje kao temelj ovoga rada reflektiran poglavito percepcijom svijeta koja, dakako, za sobom povlači temeljne osnove njihove filozofije. Nakon razrješenja osnove i važnosti fenomenologije za predodžbu svijeta, nužno je promotriti svakog filozofa zasebno kako bi se na kraju došlo do razumljivog presjeka i finalnog razloga ovoga rada. Iako obojica filozofa dijele fenomenološku osnovu, njena eksplikacija razlikovat će se, pa tako i njihovo stajalište spram percepcije svijeta. Dakle, svrha ovoga rada eksplikacija je filozofije Heideggera i Husserla s ciljem rasvjetljavanja problema svijeta i njegove percepcije spram subjekta. Dakako, s posebnom pažnjom na odnos dviju filozofija i njihove navlastite različitosti iz sličnih temelja.