Cilj je ovoga rada analizirati i opisati digitalne tehnologije i trendove u komunikaciji s učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, tj. s učenicima s teškoćama u razvoju. Rad se, također, bavi pitanjem uloge i važnosti asistivne tehnologije u odgojno-obrazovnom procesu, kao i pitanjem dostupnosti i primjene asistivne tehnologije u razrednoj nastavi u Republici Hrvatskoj. U uvodnom dijelu se opisuju obilježja i povezanost digitalne tehnologije i njezina važnost za djecu s posebnim potrebama, odnosno djecu s teškoćama u razvoju. Nadalje se opisuju specifičnosti i karakteristike određenih poremećaja kod djece s teškoćama u razvoju, kao i njihove potrebe u odnosu na odgojno-obrazovni sustav. U drugom dijelu rada navode se i opisuju dostupne asistivne tehnologije, odnosno digitalna tehnologija koja pomaže djecu s teškoćama u razvoju ravnopravno uključiti u odgojno-obrazovni proces poštujući njihove potrebe i kompetencije. Odgoj i obrazovanje učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama uključuje darovite učenike i učenike s teškoćama u razvoju, no rad se bavi učenicima s teškoćama u razvoju te pitanjem primjene asistivne tehnologije u komunikaciji s tim učenicima. Asistivna tehnologija označava uređaj, opremu, računalni program ili sustav ili neki drugi proizvod koji je posebno prilagođen osobama sa zdravstvenim teškoćama i invaliditetima, a služi kako bi se olakšala, poboljšala i omogućila bolja komunikacija, funkcionalna sposobnost pojedinca, a samim time i omogućio normalniji, bogatiji i aktivniji život pojedinca. U radu su istaknuti jednostavni komunikatori upravo zbog njihove jednostavnosti primjene i veće dostupnosti učenicima s teškoćama u razvoju.